Kostimografkinja Ljiljana Petrović, profesorka scenskog kostima na Fakultetu primjenjenih umjetnosti u Beogradu je na poziv OJU Muzeji Kotor, specijalno za prostor Crkve Sv. Pavla, uradila 15 kostima i jednu skulpturu –instalaciju u čast Blažene Ozane Kotorske. U postavci pod nazivom „Šapat“ izložila je samo 13 kostima, smatrajući da je toliko dovoljno za ovaj prostor, kako ne bi bili „tapacirani“ svi zidovi. Nakon premijenog izlaganja u Kotoru, gdje se postavka može pogledati do 7. novembra, izložba bi trebalo da „se preseli“ u Beograd.
Kostimi nježnih zlatno-bijelih tonova u Ljiljaninoj vizuri su i svojevrsne skulpture, svi su nosivi, ali su i instalacije, imaju dodatnu dimenziju slojevitosti kroz projekcije, koje je po njenoj zamisli tehnički sprovela Mina Cvetinović, koleginica sa Akademije u Novom Sadu, a duhovnost teme dodatno je potcrtana miksom ambijentalne muzike, zvukom vjetra i vode. Pažnju privlači instalacija sa krilima, ali i svi drugi kostimi naginju na „krilatost“. Prostor je vrlo specifičan, sakralni i umjetnički, za nju, kaže, obavezujući, te je vodila mnogo računa i stalno razmišljala o tome da li će njeni radovi „biti dostojni da budu baš tu gdje je i ćelija Bl.Ozane“.
-Anđeoska krila su rađena kao skulptura i nosiva su, ali su vrlo teška, tako da onaj ko bi ih ponio, mora i da ih zasluži i nosi svu tu težinu. Zato su i pored Ozanine ćelije, jer je ona bila ta koja je ispunila sve to. Bilo mi je vrlo važno koji će eksponat da stoji pored ćelije -namjerno sam stavila „bjelinu“ – čistotu, košulju, kostim koji sam nazvala „Krin- simbol Blagovijesti“, na kome sam radila kombinaciju veza i „3D“ aplikacije - objašnjava Petrović u razgovoru za „Dan“.
Dva crna kostima je uradila za nagrađenu predstavu „Kralj Lir“ (za kćerke Kralja Lira) i oni su se uklopili i po formi i kao kontrast, akcenat tame, a postavljeni su u stanju levitacije, jer kad su svi na zemlji, čini se da ih sam prostor „proguta“. Većina kostima su u bež, bijeloj i zlatastoj boji, sa puno ručno rađenog „zlatnog veza“.
-Sve je stilizacija kostima, nisam se vezivala za epohu, to je neko moje viđenje forme, koja je i konceptualna i geometrijska. Imala sam te intevencije ručnog rada, veza, koji sam dugo radila sa najtanjim koncem, u skladu sa nazivom izložbe „Šapat“ – te neke biljke koje imaju simboliku i neki detalji iz Bošove slike „Vrt uživanja“. Sve sam vezla sama, uz pomoć moje majke Mike, koja je vješta sa rukotvorinama. Išla sam na teksturu materijala, kroz likovne intervencije sa kanapima, trakama.
Svi materijali koje sam koristila su vrlo kvalitetni, to je i svila koja u tkanju ima metala, sa intervencijama veza, taft- svila, lan sa srebrninom u tkanju, svila koja izgleda kao „folija“, do materijala koji imaju te „zlatne premaze“, pliš i taft sa pozlatom – htjela sam da to bude „zlatno“, tako sam vidjela ovaj sakralni prostor - pojasnila je autorka.
Pretprošle godine je u Galeriji solidarnosti pažnju javnosti skrenula izložbom „Cargo“ koju je osmislila zajedno sa prof. Aleksandrom Kostićem sa FDU Beograd. Radila je ranije i neke reklame, snimala u Kotoru više puta, te sada ovdje ima i prijatelje. Njen vrhunski profesionalizam je motivisao poslenike OJU Muzeji Kotor da naruče izložbu sa posvetom Ozani. Ljiljana Petrović je autorka kostima za brojne igrane filmove, za 150 pozorišnih predstava gotovo svih vodećih pozorišta u Beogradu i nacionalnih pozorišnih kuća Srbije, kreirala kostime za TV drame, kratkometražne i animirane filmove, kao i za više od 350 realizovanih projekata u advertajzingu. I dalje neumorno radi za filmove.
M.D.P.

---